Vjerojatne kazne za AWOL i dezertiranje

••• Koichi Kamoshida / Getty Images
Nemoguće je s potpunom točnošću reći što će se dogoditi s dezerterom ili odsutnim članom nakon povratka pod vojnu kontrolu. U civilnom svijetu, u većini jurisdikcija, okružni tužitelj (DA) odlučuje što se događa kada je osoba optužena za zločin. U vojsci tu odluku donosi pojedinačni zapovjednik. Zapovjednik odlučuje kako će obraditi slučajeve dezerterstva i odsutnosti nakon što ispita sve okolnosti slučaja, razgovara s optuženim i razgovara s njihovim višim savjetnicima i uredom JAG-a (Judge Advocate General).
Kako zapovjednik može podnijeti dezertiranje
Zapovjednik ima mnogo opcija za biranje. Zapovjednik je mogao nametnuti Članak 15 (vansudska kazna), eventualno izricanje novčane kazne, ograničenje, popravni pritvor ili smanjenje u činu, a zatim dopuštanje članu da se vrati na dužnost. Zapovjednik je mogao nametnuti administrativni otpust , obično s općom karakterizacijom iscjedka ili karakterizacijom iscjedka koji nisu časni uvjeti (OTHC). Zapovjednik je mogao izreći kaznu po članku 15., a zatim odmah pokrenuti upravni postupak otpuštanja, čime bi osobu bez pruga na ramenu otpustio i/ili izrekao novčanu kaznu tako da se otpusti s malo ili bez novca u džepu.
Alternativno, zapovjednik bi mogao uputiti slučaj na suđenje vojnom sudu. Ako je tako, zapovjednik bi mogao izabrati sazvati Summary Court (malo vjerojatno), Specijalni sud ili Opći vojni sud. Ako zapovjednik izabere skraćeni sud, maksimalna kazna je ograničena na zatvor u trajanju od 30 dana, oduzimanje dvije trećine plaće za jedan mjesec i smanjenje na najniži platni razred. Ako zapovjednik sazove Specijalni sud, najveća moguća kazna je zatvor u trajanju od 12 mjeseci, oduzimanje dvotrećinske plaće za 12 mjeseci, smanjenje na najniži platni razred i iscjedak lošeg ponašanja .Ako zapovjednik sazove Opći vojni sud, maksimalna kazna je ono što je prikazano ranije u ovom članku za kaznena djela iz odjeljka 'Najviše moguće kazne'.
(1) U velikoj većini slučajeva, ako pripadnik inače ima čistu evidenciju, a odsutan je kraće od 30 dana i dobrovoljno se vraća, može ostati u vojsci. Takvi obično dobivaju kaznu po članku 15.
(2) Ako je pripadnik odsutan dulje od 30 dana, ali kraće od 180 dana, te se dobrovoljno vrati u vojsku, može ići na bilo koji način. Ako je postojalo 'razumno' objašnjenje za odsutnost (kao što su teški obiteljski, financijski ili emocionalni problemi), a zapovjednik misli da pripadnik ima budući potencijal, zapovjednik bi mogao odlučiti dopustiti pripadniku da ostane u vojsci. Inače, administrativni otpust je najvjerojatniji scenarij (moguće u kombinaciji s kaznom iz članka 15.).
(3) Ako je član odsutan kraći od 180 dana, a AWOL/ dezerterstvo status okončan privođenjem, najvjerojatniji rezultat je administrativni otpust, pod uvjetima koji nisu časni (OTHC), vjerojatno u kombinaciji s kaznom iz članka 15. Ako je član bio odsutan kako bi izbjegao opasnu službu (kao što je raspoređivanje u Irak ili Afganistan), vojni sud je najvjerojatniji scenarij.
(4) Ako je član odsutan dulje od 180 dana, a dobrovoljno se vrati pod vojnu kontrolu, može ići na bilo koji način. Ovisno o okolnostima odsutnosti i prethodnom ponašanju i radu članova, zapovjednik može odlučiti izreći administrativni otpust (moguće u kombinaciji s kaznom iz članka 15.), ili slučaj uputiti na suđenje na vojnom sudu. Ako se uputi na suđenje, pod pretpostavkom da nema drugih ozbiljnih optužbi, zapovjednik bi vjerojatno sazvao Specijalni sud, koji bi ograničio maksimalnu kaznu.
(5) Ako je član odsutan dulje od 180 dana, a odsutnost je prekinuta privođenjem, najizgledniji je vojni sud.
Pod pretpostavkom da nema drugih ozbiljnih optužbi, u većini slučajeva u kojima se dezerterstvo/AWOL upućuje na suđenje pred vojnim sudom, članu je dopušteno zatražiti 'razrješenje umjesto vojnog suda', što znači da pristaju prihvatiti drugu administrativni razrješenje pod visokim uvjetima (OTHC), bez borbe protiv njega (tj. odricanja od svog prava na saslušanje u odboru), u zamjenu da im ne sudi vojni sud.
Imajte na umu da gore navedeno nisu stroga pravila. Kao što sam ranije spomenuo, pojedinac koji donosi konačnu odluku o tome kako se vojna kaznena djela procesuiraju je zapovjednik postrojbe u koju je pripadnik raspoređen nakon povratka u vojnu kontrolu.